Važnost osnaživanja u prevenciji mentalnih poremećaja i promociji zdravlja priznata je u mnogim međunarodnim i nacionalnim politikama. Osnaživanje se treba istovremeno odvijati na individualnom i društvenom nivou. To je višedimenzionalni socijalni proces kroz koji pojedinci i grupe imaju bolje razumijevanje svoje okoline i stiču bolju kontrolu nad svojim životima. Kao posljedica toga, oni su u mogućnosti da mijenjaju vlastito društveno i političko okruženje kako bi poboljšali svoje životne okolnosti. Biti uključen u društvu u kojem se živi je od vitalnog značaja za materijalno, psihosocijalno i političko osnaživanje koji podržavaju socijalno blagostanje i jednakost u zdravlju. Mentalni poremećaji često dovode pojedince i porodice u siromaštvo. Nizak socijalni status i socijalna isključenost su daleko češći kod osoba sa mentalnim poremećajima nego u opštoj populaciji, što povećava njihovu marginalizaciju i ranjivost. Zbog stigmatizacije i diskriminacije ljudska prava osoba sa mentalnim poremećajima su često ugrožena. Mnogi otežano ostvaruju prava u oblasti rada, obrazovanja i pristojnog standarda života, nezavisnog i samostalnog življenja, socijalne zaštite i kulturnog života, ali i prava na postizanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja. Osobe sa narušenim mentalnom zdravljem se zbog diskriminacije teško zapošljavaju i/ili vraćaju na radno mjesto, što nije nužno posljedica smanjenih radnih sposobnosti ili još uvijek prisutnih simptoma već predrasuda o mentalnim poremećajima. Ovakav uticaj stigme ima negativne posljedice na zdravlje osobe i ozbiljno narušava osjećaj vlastite vrijednosti. Kao što je pravo na rad temeljno ljudsko pravo, ekonomsko osnaživanje osoba sa mentalnim poremećajima je društveni zadatak koji ohrabruje sve članove zajednice da poštuju zdravlje i dobrobit pojedinaca i populacije i djeluju na načine koji osnažuju pojedince i skupine na poštovanje ličnih i prava drugih na zdravlje i dobrobit. U navedenom kontekstu, radna integracija adresira veliki segment procesa smanjenja diskriminacije osoba sa mentalnim poremećajima i njihove njegovatelje. Na individualnom nivou ekonomsko osnaživanje pridonosi višem nivou pozitivnih društvenih kontakata, te samim tim i boljem standardu života i zdravlja. Radna integracija osoba sa invaliditetom se u većini evropskih zemalja ostvaruje se kroz koncept socijalnog preduzetništva. Sam koncept socijalne ekonomije i socijalnog preduzetništva je počeo da se razvija na temeljima talijanskih socijalnih zadruga koje su nastale kao rezultat reforme sistema zdravstvene zaštite, prvenstveno u oblasti mentalnog zdravlja. Ovaj Projekat, usmjeren na prevazilaženje opisanog problema, baziran je na modelu podsticanja preduzetničkih kompetencija menadžmenta i članova udruženja osoba sa mentalnim poremećajima. Na ovaj način, osiguravaju se prilike za zaposlenje i radni angažman u obimu i okruženju prilagođenom specifičnim potrebama ove ciljne grupe. Očekivani rezultat projekta je održiv model unapređenja mentalnog zdravlja i socijalno uključivanje populacije osoba sa narušenim mentalnim zdravljem kroz radnu integraciju i socijalno preduzetništvo. Rizici se u određenoj mjeri mogu kontrolisati kroz sistem sveobuhvatne finansijske, tehničke i stručne podrške planirane ovim projektom. Projekat zapošljavanja mladih (YEP), podržan od strane Vlade Švicarske, od 2008. godine podržava reformu javnih službi za zapošljavanje (JSZ), te pruža podršku razvoju preduzetništva. Glavni ciljevi projekta su:
  • Jačanje socijalne inkluzije osoba sa mentalnim poremećajima i jačanjem njihove radne integracije kroz socijalna preduzeća,
  • Poboljšanje socio-ekonomskog statusa korisnika osiguranjem redovnih prihoda od komercijalnih djelatnosti.